Ciljevi u vezi dijagnostike i terapije mucanja

U Logokoru su ciljevi u okviru dijagnostike i terapije mucanja vezani prije svega za rad s malom djecom kod koje mucanje tek počinje.

Naime, unatoč tome što približno 80 % djece spontano prestaje mucati u predškolskom razdoblju, a do puberteta se postotak spontanoga oporavljanja smanjuje se na 50%, cjelovit dijagnostički postupak i terapija s djecom ima važnu ulogu u sprječavanju nastavka mucanja. Oko devete godine djeca koja nastavljaju s mucanjem, pokazuju znatnu razliku u načinu na koji su dotada govorila i češće mucaju na drugoj vrsti riječi od one na kojoj su počela. Ta se razlika u načinu na koji mucaju ne odnosi samo na različitu vrstu riječi nego i na različiti tip simptoma. Naime, dok mlađa djeca najčešće zastajkuju prije izgovora ili ponavljaju čitave kratke funkcionalne riječi npr. osobne ili povratnu zamjenicu, pomoćne glagole, prijedloge ili veznike, starija djeca počinju ponavljati ili produljivati izgovor dijelova sadržajnih riječi tj. glagola, imenica i pridjeva.

Bez obzira na svu složenost faktora koji čine mucanje kao kompleksni govorno-komunikacijski poremećaj, da bi se razumjelo što ono doista jest, potreban je prije svega jasan uvid u sve detalje oko njegova započinjanja. Stoga je temeljni cilj u Logokoru, kod male djece koja mucaju, vidjeti radi li se o nefluentnostima zbog kojih djecu svrstavamo u kategoriju djece s početnim mucanjem ili su nefluentnosti koje djeca imaju usporedive s nefluentnostima djece urednog jezično-govornoga razvoja, i stoga, nezabrinjavajuće. Naime, neku će djecu baš zbog tipa netečnosti koji se pojavljuje u njihovom govoru, iskusnom terapeutu, i nakon kraćega praćenja, biti moguće svrstati u onih 4% kod kojih će se simptom, tijekom njihovoga jezično-govornoga razvoja, povući.

U Logokoru su ciljevi u okviru terapije mucanja vezani i uz promatranje pojave promjene simptoma na različitim vrstama riječi tijekom razvoja poremećaja, koja se naziva odnosom promjene (engl. exchange relation). Taj odnos podrazumijeva da se tijekom razvoja poremećaja smanjuje broj netečnosti na funkcionalnim riječima,a povećava na sadržajnim riječima. Tijekom godina trajanja poremećaja odnos promjene simptoma potvrđen je u engleskom, španjolskom i njemačkom jeziku, a uskoro će biti dovršeno i istraživanje na hrvatskom jeziku.

U dobi početnoga mucanja koristi se izravna play i jezična terapija, a u školske djece i odraslih osoba koristi se integrativna govorno-jezična i kognitivno-bihevioralna terapija za poboljšanje emocionalnih i komunikacijskih posljedica koje u osobe koja muca stvara iskustvo dugogodišnjeg netečnoga govora.

Mucanje se u Logokoru tretira prema principima, prihvaćenim diljem svjetske terapijske zajednice, prema kojima je terapija mucanja višedimenzionalni i individualiziran postupak. Višedimenzionalnost u terapiji znači da su u nju uvijek uključeni elementi jezično-govorne terapije i psihoterapijski postupci. Individualiziranost terapijskoga pristupa znači da se svakoj osobi prilazi u sklopu njene, kako u njnom jezično-govornom statusu, tako i u njenom razvojnom, edukacijskom ili profesionalnom interesu.

Individualiziranost psihoterapijskoga postupka u dječjoj dobi znači da se u okviru play ili terapije igrom i izravne logopedske terapije jezičnoga usložnjavanja, biraju one metode koje pojedinom djetetu najviše odgovaraju, kako bi se postigao tečan govor. U tu se svrhu koristi igra s lutkama, metode dječje psihodrame ili glumljenja likova iz dječjega okruženja, koristi se igra „gradnje“, uz govorne komentare u manipulaciji predmetima (glina, drvo , lego kocke) kao i svi drugi tipovi kreativne igre. Komunikacija s djetetom uvijek je prilagođena dobi djeteta i tipu njegovih simptoma.

U školskoj i odrasloj dobi psihoterapijski se ciljevi usklađuju u odnosu na svih pet psihičkih dimenzija osobnosti (otvorenosti,savjesnosti,ekstroverziji,antagonizmu i neuroticizmu ili stupnju sklonosti depresivnosti, neprijateljstvu ili anksioznosti). U terapiji mucanja sa školskom djecom i odraslima, logopedska je terapija vezana uz tip simptoma, stupanj govorne napetosti kao i kognitivni i jezični status te komunikacijske i edukacijske ciljeve osobe koja muca.