Dijagnostika i terapija disleksije, posebnih jezičnih teškoća i diskalkulije

Mucanje se u Logokoru tretira po principima prihvaćenim diljem svjetske terapijske zajednice, prema kojima je terapija mucanja višedimenzionalni i individualiziran postupak. Višedimenzionalnost u terapiji znači da su u nju uvijek uključeni elementi jezično-govorne terapije i psihoterapijski postupci. Individualiziranost terapijskoga pristupa znači da se svakoj osobi prilazi u sklopu njene kognitivne, emocionalne i socijalne osobnosti.

Bez obzira na svu složenost faktora koji čine mucanje kao kompleksni govorno-komunikacijski poremećaj, da bi se razumjelo što ono doista jest, potreban je prije svega jasan uvid u sve detalje oko njegova započinjanja. Stoga je temeljni cilj u Logokoru, kod male djece koja mucaju, vidjeti radi li se o nefluentnostima zbog kojih djecu svrstavamo u kategoriju djece s početnim mucanjem ili su nefluentnosti koje djeca imaju usporedive s nefluentnostima djece uredna jezično-govornoga razvoja, i stoga, nezabrinjavajuće.

Mlađa djeca najčešće zastajkuju prije izgovora ili ponavljaju čitave kratke, funkcionalne riječi npr. osobne ili povratnu zamjenicu, pomoćne glagole, prijedloge ili veznike, što može imati samo razvojnu funkciju u usklađivanju njihovoga jezičnoga plana i izgovara liječi. No, može i upućivati na trajniju narav poremećaja koja se konstatira ako te netečnosti traju dulje od dvije godine i/ili se mijenjaju po tipu. Tako, ako djeca počinju ponavljati ili produljivati izgovor dijelova sadržajnih riječi tj. glagola, imenica i pridjeva,( npr. k,k,k,k,upiti ili su, su, su, sunce) to bi moglo upućivati na pojavu trajnoga mucanja. Ova su zbivanja naročito alarmantna oko devete godine kada djeca koja nastavljaju s mucanjem, pokazuju znatnu razliku u načinu na koji su dotada govorila i mucaju na potpuno drugoj vrsti riječi od one na kojoj su počela. Ta se razlika u načinu na koji mucaju ne odnosi samo na različitu vrstu riječi nego i na različiti tip simptoma.. U Logokoru se uvijek velika pažnja posvećuje ovoj pojavi promjene simptoma, na različitim vrstama riječi,tijekom razvoja poremećaja koja se naziva odnosom promjene (engl. exchange relation). Taj odnos podrazumijeva da se tijekom razvoja poremećaja smanjuje broj netečnosti na funkcionalnim riječima,a povećava njihov broj na sadržajnim riječima.

Spomenuti odnos promjene simptoma u djece čije mucanje traje više od dvije godine, potvrđen je u engleskom, španjolskom i njemačkom jeziku, a uskoro će biti dovršeno i istraživanje na hrvatskom jeziku.

U dobi početnoga mucanja koristi se izravna play i jezična terapija, a u školske djece i odraslih osoba koristi se integrativna govorno-jezična i kognitivno-bihevioralna terapija za poboljšanje emocionalnih i komunikacijskih posljedica koje u osobe koja muca stvara iskustvo dugogodišnjeg netečnoga govora.

Individualiziranost terapijskih postupaka u dječjoj dobi znači da se u okviru play ili terapije igrom i izravne logopedske terapije jezičnoga usložnjavanja, biraju one metode koje pojedinom djetetu najviše odgovaraju, kako bi se postigao tečan govor. U tu se svrhu koristi igra s lutkama, metode dječje psihodrame ili glumljenja likova iz dječjega okruženja, koristi se igra „gradnje“, uz govorne komentare u manipulaciji predmetima (glina, drvo , lego kocke) kao i svi drugi tipovi kreativne igre. Komunikacija s djetetom uvijek je prilagođena dobi djeteta i tipu njegovih simptoma. U terapiji mucanja sa školskom djecom i odraslima, logopedska je terapija vezana uz tip simptoma, stupanj govorne napetosti kao i kognitivni i jezični status te komunikacijske i edukacijske ciljeve osobe koja muca.

U školskoj i odrasloj dobi principi višedimenzionalnosti postupaka ogledaju se u odabiru različitih psihoterapijskih tehnika kojima se nastoji uskladiti ciljeve terapije sa svih pet psihičkih dimenzija osobnosti (otvorenosti, savjesnosti, ekstroverziji, antagonizmu i neuroticizmu).