Dijagnostički postupci i terapija mucanja u odraslih

U odrasloj dobi dijagnostički postupak uključuje korištenje upitnika za samoprocjenu varijabilnosti mucanja osobe koja muca u odnosu na reakcije ili stavove prema različitim govornim situacijama (na fakultetu, na radnom mjestu) ili kod kuće s obitelji, rodbinom i prijateljima. 

Uključuje i testiranje jezičnih sastavnica kao i testove frekvencije, trajanja i jakost mucanja te stupanja osviještenosti mucanja, tipove iskustava u komunikaciji. Uključuje i testove anksioznosti i emocionalne reaktivnosti te otkrivanje stavova u vezi s mucanjem. U dijagnostičkom se postupku osobi koja muca pomaže specificirati spoznaje o naravi mucanja kao i znanja i vjerovanja o dosezima i mogućnostima terapija mucanja. 

Terapija odraslih osoba koje mucaju, u Logokoru, uvijek je integrativna: govorno-jezična terapija s tehnikama gradnje fluentnosti u postupnom jezičnom usložnjavaju govornih iskaza, i psihoterapija

Govorno-jezična terapija započinje upoznavanjem s važnim spoznajama iz znanosti o jezično-govornoj produkciji. U analizi modela govorne produkcije uči se mogućnosti premještanja fokusa pažnje s jednoga dijela govorne produkcije na drugi. Tako se uvježbava zadržati fokus pažnje na konceptualnom dijelu jezičnoga planiranja oko ideje koja će se pretvoriti u govorni iskaz i koja prethodi samome govornom aktu. Uči se i kako se usredotočiti na adekvatan izbor riječi, i na i pravilan oblik riječi i na taj način rasteretiti fokus pažnje s izgovora riječi. Na kraju, uče se i tehnike nenapetoga tečnoga izgovora s fokusom pažnje na proprioceptivnom i taktilnom feedbacku mekog opuštenog izgovora i lakše koartikulacije riječi. 

U srednjoškolskoj se dobi, kao i u kasnijoj osnovnoškolskoj dobi, iznimna pažnja poklanja jasnoći u oblikovanju pojmova koji se objašnjavaju uz učenje kako ispravno definirati riječi i termine složenijega udžbeničkoga ili novinskoga teksta. Učenje retoričkih vrijednosti dobroga govora jedan je od terapijskih ciljeva u terapiji srednjoškolaca i odraslih kojima je to važno u njihovom edukacijskom ili profesionalnom napretku. Psihoterapijske tehnike sežu od relaksacije do psihoterapijskih metoda iz transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne psihoterapije te neizravne samohiponoze prema modelu Miltona Ericksona.U radu se koriste i tehnike relaksiranog, trbušnog disanja te meditativne prakse mirnoga osvjetljavanja uma. Ove se tehnike koriste kao pomoć u samoregulaciji ponašanja i smanjenju emocionalne reaktivnosti. Kao dio terapijskih tehnika, od iznimne su važnosti upravo tehnike disanja u praksi meditacije.