Jezični poremećaji

Jezični su poremećaji razvojni ili stečeni u ovisnosti o tome jesu li nastali u razdoblju usvajanja jezika (razvojni) ili su nastali nakon što je usvojena osnova materinskog jezika (stečni).

Prema podatcima službene statistike Europske unije i europskog područja Eurostat (2014), procijenjeno je da u Europi ima 5,8 milijuna djece i mladih do 18. godine koji imaju neku od jezičnih teškoća. U ovaj su broj uključena djeca koja se vode kao djeca s posebnim jezičnim teškoćama, disleksijom ili specifičnim teškoćama u učenju.

U okviru jezičnih teškoća u Logokoru se bavimo zakašnjelim jezičnim razvojem i posebnim ili primarnim jezičnim teškoćama.

Djeca sa zakašnjelim jezičnim razvojem u pravilu slijede tijek urednog jezičnog razvoja, ali se taj razvoj odvija sporije. Obilježja su tog razvoja vezana uz dugo razdoblje u kojima ako se i pojave prve riječi one se ne kombiniraju u iskaze od barem dvije riječi.

Djeca sa zakašnjelim jezičnim razvojem imaju ograničenu artikulacijsku izvedbu glasova, pojednostavljuju slogove i češće izostavljaju suglasničke skupine ,češće brišu konsonanate kojima riječ započinje ili završava. Ova djeca proizvode i neke netipične pogreške u govorenju. Također, manje vremena posvećuju važnom aspektu kognitivnoga i jezičnoga razvoja, a to je simbolička igra ili igra “kao da”. Njihov gramatički razvoj, kada već dođe do spajanja riječi u iskazu, kasni, usvajanje gramatike je sporije i neadekvatno dobi u kojoj su.

Važno je istaknuti da djeca sa zakašnjelim jezičnim razvojem trebaju sustavnu i kontinuiranu pomoć u usvajanju jezičnih sastavnica tijekom čitavog predškolskog razdoblja, budući da se može stvoriti lažan dojam da su njihove rane jezične teškoće iščezle. Na žalost, usvajanje predčitačkih i čitačkih vještina često pokaže da one još uvijek postoje i da su u podlozi lošijih postignuća u ovldavanju ovim važnim školskim vještinama.

Stoga smo u Logokoru orijentirani prema kompleksnoj rehabilitaciji svih jezičnih sastavnica putem interaktivnog jezičnog učenja za “spontano” usvajanje gramatike i rječnika uz korištenje simboličke igre i pripovijedanja priča, onih spontano stvorenih u trenutku igre-usvajanja kao i priča iz dječje književosti. 

U školskoj dobi teškoće s jezičnim razvojem danas najčešće nazivamo posebnim jezičnim ili primarnim jezičnim teškoćama.

Obilježja jezično – govornog razvoja djece s posbenim jezičnim teškoćama su:

  • otežano usvajaju nove riječi

  • imaju teškoća s prizivanjem riječi

  • kasne s obilkovanjem višesložnih iskaza

  • imaju teškoće sa fonološkom svjesnošću (sposobnost raščlambe i stapanja glasova u riječi, prepoznavanja i stvaranja rime)

  • prave sustavne i nesustavne pogreške u usvajanju pravilnih oblika imenica i glagolasporo prizivaju nazive za slova 

  • slabije izdvajaju probleme i likove u pripovijedanju, češće ulančano nižu zbivanja u priči isticanja prave struture priče

U školskoj dobi djecu s jezičnim teškoćama uključujemo u individualni i grupni rad u radionicama za razvoj predčitačkih i čitačkih vještina uz intenzivan rad na razvoju svih jezičnih sastavnica. U radu su nam osnova tekstovi i animacije iz njima omiljenih područja kao i priče odgovarajuće njihovoj edukacijskoj i čitačkoj dobi i interesima.