Komunikacijski poremećaji

Oko treće godine sva djeca s autističnim spektrom ili s poremećajem socijalne komunikacije pokazuju teškoće u komunikaciji. Djeca s autističnim spektrom imaju još i teškoće u interesima i ponašanju. Djeca s poremećajem socijalne komunikacije takve teškoće uglavnom nemaju,imaju samo jednu, ne dvije i više.

Djeca s poremećajem u socijalnoj komunikaciki ili djeca s autističnim spektrom trebaju dulje vremena da nauče jezik i često sporo otkrivaju smisao jezika tako da im može biti teško naučiti jednostavne upute ili socijalne norme. Sva djeca s autističnim spektrom uče najmanje jedan jezik, ali njihova komunikacija nije poduprta motivom za socijalni kontakt s najbližima, ona su često nezanteresirana za socijalne kontakte. To bi značilo da:

  • Mogu ne odgovoriti kada im se netko obraća gestom ili govorom,čak iako im se obraća imenom 

  • Često imaju slab kontakt očima s drugom osobom, ne mogu imitirati to što druga osoba radi npr. pokrete pljeskanja rukama ili mahanja 

  • Najčešće ne dijele svoj interes oko nečega s osobama u okolini, rijetko pokazuju prstom na nešto što žele,najčešće povlače ruku odrasle osobe kao da je njihova „produljena ruka“ rijetko pokazuju i dijele svoj interes s drugom osobom oko nečega

  • Nisu zainteresirana za čavrljanje ili igranje. To je naročito izraženo ako se radi o drugoj djeci. 

  • Ako djeca s autističnim spektrom imaju razvijene jezične vještine: govorit će o onome što ih posebno zanima, rijetko će koristiti jezik da bi komunicirali s drugima 

  • Mogu biti fokusirana na kategoriziranje stvari oko sebe npr.preokupirana su imenima svih igrački vlakića koje imaju

  • Mogu eholalično ponavljati sve što čuju, ponavljati oblike riječi bez spajanja sa značenjem tih riječi

Suženi interesi i repetitivna ponašanja 

Od najranije dobi djeca s autstičnim spektrom često koriste iste rutine. One mogu biti:

  • Potreba da se svako jelo jede s istog tanjura ili pije iz iste čaše

  • Inzistiranje na uvijek istom putu kući 

  • Dijete je uznemireno oko promjena, npr. novi namještaj u kući

Mnoga djeca s autističnim spektrom također trebaju ponavljajuća ponašanja, ponekad na opsesivan način.To su ova ponavljajuća ponašanja:

  • Paljenje i gašenje svjetala zatvaranje i otvaranje vrata 

  • Postavljanje igračaka na određeni način i ponavljanje tog postupka desetinama puta uzastopce

  • Sakupljanje predmeta kao što su žice, kuglice i sl. Bivaju uznemirena i izvan sebe ako im se to oduzme.

Starija djeca s autističnim spektrom mogu imati veoma intenzivne, no sužene interese. Uvijek isti predmeti pobuđuju taj njihov interes npr. zainteresirani su za vlakove i onda sve u vezi njih poznaju i pamte.Traže da puno puta iznova gledaju filmove o vlakovima i govore o njima.

Djeca s autizmom nikada ne koriste prirodnu gestu, kimanje glavom. Na njihovom je licu vidljiv samo suženi repertoar emocionalnih reakcija,ne prepoznaju dobro tuđe emocionalne reakcije.


DSM-5: promjene

Dijagnostički statistički priručnik DSM-5 zamjenjuje stari DSM- IV priručnik i donosi ključne promjene u poremećaju iz autističnoga spektra

DSM -5 ima sljedeće temeljne promjene: 

Nova jedinstvena dijagnoza zamjenjuje pojedinačne dijagnoze iz podskupina – autistični poremećaj, engl. autistic disorder, Aspergerov poremećaj, engl. Asperger’s disorder i pervazivni razvojni poremećaj – koji nije drugačije dijagnosticiran engl. Pervasive developmental disorder- not otherwise specified PDD-NOS

Nova ljestvica jakosti

U novoj dijagnozi Poremećaj iz autističnoga spektra ili PIAS sada imamo tri razine jakosti – razinu 1, 2 ili 3. Rangiranje ovisi o tome koliko pomoći osoba treba. Rangiranje odražava činjenicu da neke osobe imaju blage simptome, a neke puno jače i ozbiljnije.

PIAS dijagnoza ima dva glavna područja 

Profesionalci sada dijagnosticiraju PIAS (eng.ADS) na osnovi teškoća iz dva područja, Dijete treba imati teškoće u oba područja da bi bilo dijagnosticirano kao PIAS. Ovaj pristup zamjenjuje bivša tri područja – socijalnu itererakciju, jezik i komunikaciju te repetitivno i suženo ponašanje i interese.

  • Socijalni komunikacijski problemi su premješteni u jedno područje – manjak u socijalnoj komunikaciji. Teškoće u ovom području uključuju rijetko korištenje jezika za komunikaciju s drugim ljudima, odsustvo govora uopće, neodgovaranje kada mu/joj se netko obraća i manjak imitacije jednostavnih radnji koje se traže od njega/nje kao pljeskanje ili mahanje.

  • Sljedeća su područja ponavljajuća ponašanja i fiksirani interesi. Primjeri toga uključuju postavljanje igračka u niz, na uvijek određen način i ponavljanje toga iznova i iznova. Postojanje vrlo suženih i intenzivnih interesa kod djece.

Dijagnoza dva ili više potremećaja 

  • Ako dijete ima druge simptome koji zadovoljavaju kriterije, može biti dijagnosticirano s dva ili više poremećaja npr. PIAS i ADHD ( poremećaj iz autističnog spektra i poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnosti engl.attention deficit hiperactivity disorder)
    Ovakva kombinacija dosada nije bila moguća.

    Nova dijagnoza poremećaja socijalne komunikacije ili PSK
    (engl. Social communication disorder (SCD)

  • PSK je sličan PIAS-u .No prema DSM-5, glavna je razlika između tih dvaju stanja to što poremećaj autističnoga spektra ima repetitivna ponašanja, a komunikacijski poremećaj ih nema. Potrebno je da u promatranju djetetova ponašanja protekne dovoljno vremena da bi se značenje ove kategorije točno utvrdilo. Ako dijete ima najmanje dva repetitivna ponašanja, to bi moglo bi upućivati na PIAS, a ako nema dva, već npr.samo jedno repetitivno ponašanje, to bi vodilo dijagnozi PSK ili poremećaju socijalne komunikacije.