Poboljšanje vještine i strategija čitanja te čitalačke pismenosti Ovladavanje sposobnošću nadgledanja razumijevanja teksta

U Logokoru nam je cilj učenje vještine čitanja razdvojiti od učenja strategija čitanja

Vještine su automatizirane aktivnosti i odnose se na dekodiranje riječi dok se strategije čitanja, odnose na učenje proceduralnih aktivnosti kojima se postiže znanje o svrsi aktivnosti čitanja. Kao što navodimo u dijelu o terapiji disleksije, u okviru jezične poduke za razvoj vještine čitanja, u Logokoru se poseban naglasak daje poduci fonemske svjesnosti i podupiranju ulaska u automatiziranu alfabetsku fazu vještine čitanja. Strukturiranom podukom djece pomažemo im da ovladaju dekodiranjem svih suglasničkih kombinacija na početku u sredini i na kraju riječi. Također učimo djecu morfološkoj strukturi riječi, prefiksima kojima riječi mogu započeti, korijenu riječi i sufiksima ili nastavcima kojima riječi završavaju. Ovaj je način rada potreban da bi djeca iz poluautomatizirane alfabetske faze vještine čitanja lakše ušla u automatiziranu alfabetsku fazu. Hrvatski je jezik, unatoč plitke ortografije (slijeda slova koji uglavnom odgovaraju slijedu izgovorenih glasova riječi) i jezik složene morfološke strukture riječi. Ovladavanje morfološkom, uz slogovnu strukturu riječi, uvelike utječe na brže prepoznavanje riječi, dakle na automatizaciju u čitanju. Uz podučavanje vještini efikasnijeg dekodiranja riječi, učenike s posebnim jezičnim teškoćama i disleksijom, upućujemo u strategije čitanja. Te strategije zahtijevaju svijest o tipu i namjeri teksta, upućuju na aktivno čitanje, i imaju facilitirajuću ulogu u postizanju kompetencije u čitanju. 

Stoga, u ciljeve kojima se rukovodimo u radu s učenicima koje poučavamo, uz rane edukacijske intervencije usmjerene poučavanu točnog i fluentnog dekodiranja, već od najnižih razreda osnovne škole uvrštavamo učenje strategija čitanja, samoregulacije i nadgledanja vlastitoga razumijevanja. U sklopu učenje strategija čitanja bavimo se poučavanjem suprasegmentalnih obilježja riječi i rečenice te intonacijskim čitanjem na glas kao i podukom intonacijskog čitanja „u sebi“ . Intonacijsko čitanje u sebi i na glas djelotvorni su načini da bi se došlo do boljega razumijevanja niza riječi u rečenici ili sintakse rečenica teksta. 

U sklopu te skupine zadataka bavimo se i unaprjeđenjem stupnjeva čitalačke pismenosti. Čitalačka pismenost, uz prirodoznanstvenu i matematičku pismenost, ima presudan utjecaj na edukacijski profil i uspjeh u školovanju svakoga učenika; i onoga koji ima teškoća u jeziku, čitanju i učenju, kao i onog koji tih teškoća nema. 

Radimo na ovladavanju na unaprjeđenju svih šest stupnjeva čitalačke pismenosti tijekom osnovne i srednje škole prema naputcima tima iz istraživanja čitalačke, prirodoznanstvene i matematičke pismenosti PISA, iz 2009. godine. 

Važan dio ciljeva u unaprijeđeniju čitanja djece s teškoćama ili poremećajem u razvoju vještine čitanja vezan je uz razvoj sposobnosti samoregulacije i nadgledanja vlastitoga razumijevanja. U sklopu razvijanja čitalačke pismenosti svoje polaznike poučavamo i višim načinima obrade teksta (izvođenju zaključaka i integraciji dijelova teksta, obradi anafora ili zamjenica kojima se povezuju rečenični dijelovi ili sklopovi rečenica, korištenju konteksta). 

U Logokoru se čitalačka pismenost nadograđuje i vježba u segmentima:

  • pronalaženja podataka

  • promišljanja i procjenjivana

  • objedinjavanja i tumačenja tekstova 

Uvježbava se na različitim tipovima narativnih (tekstova s iznošenjem nekog slijeda događaja) i ekspozitornih tekstova (onih pisanim znanstvenim ili informativnim stilom koji traži otkrivanje i praćenje slijeda uzroka i posljedica činjenica i pojava na koje se odnose). Također, u Logokoru nam je cilj upoznati i dati priliku učenicima raznih uzrasta da se upoznaju i ovladaju različitim tipovima tekstova u odnosu na prekinutost ili neprekinutost diskursa te u odnosu na medij u kojem se tekst čita: tekstovi u knjigama pripovijetki, romanima, dramama ili pjesmama, tekstovi u udžbenicima, časopisima, dnevnim novinama, rječnicima, leksikonima, enciklopedijama ili tekstovi u nekom od elektronskih medija: web stranice, tekstovi Wikipedie, blogova ili e-knjiga. 

Osim rada na tekstovima, u okviru treninga čitanja za razumijevanje, radimo na unaprjeđenju verbalnoga govora prije svega na unaprjeđivanju produktivnoga, aktivnog rječnika kao i pasivnoga poznavanja pojmova ili receptivnoga rječnika. Poseban je naglasak na povećavanju dubine rječnika koja se stječe poznavanjem višestrukih i metaforičkih značenja riječi i rečeničnih fraza, kao i učenjem definicija riječi. Podatci iz znanstvene literature o razumijevanju u čitanju upućuju na to da je potrebno razumjeti od 90 do 95 % riječi iz teksta da bi se stvorio smisleni situacijski model teksta.