Radno pamćenje i čitanje

Uloga radnog pamćenja u čitanju 

Zanimanje za istraživanje pamćenja i određivanje njegova kapaciteta postoji još od kraja 19. stoljeća. U sklopu tih istraživanja važnim se čini pitanje je li sustav pamćenja jedinstven ili se sastoji od odvojenih sustava, odgovornih za kratkoročno i dugoročno zadržavanje informacija. Neki su autori bili skloni govoriti o jednom sustavu, primarno onom dugoročnog pamćenja u kojem je zaboravljanje posljedica miješanja ili interferencije različitih sadržaja koje pamtimo. S godinama istraživanja prikupljen velik broj dokaza koji pokazuju postojanje barem dvaju odvojenih sustava (neki ih autori nazivaju i skladištima) pamćenja: sustav kratkoročnoga i sustav dugoročnoga pamćenja. Prema Barbari Rončević Zubković, psihologinji koja se bavi proučavanjem radnog pamćenja, kratkoročno skladište ima vrlo ograničen kapacitet, u njemu se brzo barata informacijama, dok dugoročno skladište ima veliki kapacitet, no ono je ograničeno u brzini unošenja i prizivu informacija. Kratkoročno se skladište bazira na slušnom i fonološkom kodiranju, dok se u dugoročnom pamćenju informacije kodiraju semantički ili značenjski. Razlike između dugoročnog i kratkoročnog pamćenja najbolje su objasnili dvojica Britanaca, Alen Baddeley i Graham Hitch koji su još 1974. predložili model u kojem su jedinstveni sustav kratkoročnog pamćenja podijelili u trokomponentni sustav radnog pamćenja i u kojem najvažniji dio predstavlja središnji izvršitelj. Njihov je model radnoga pamćenja zadnjih tridesetak godina najutjecajniji u objašnjenju individualnih i razvojnih razlika u širokom spektru kognitivnih sposobnosti od učenja jezika, razumijevanja u čitanju matematici i rezoniranju te u analizi normalnog i narušenog razvoja vještine čitanja. 

Prema Baddeleyu (2000),u novijoj verziji ovoga modela, unutar radnoga pamćenja nalaze se:

  1. Središnji izvršitelj (engl. central executive) 

  2. Fonološka petlja za ponavljanje (eng. articulatory rehearsal loop) 

  3. Vizuospacijalni ekran (engl. visuo – spatial sketch –pad) u slobodnijem prijevodu mjesto za brz zapis i brzo brisanje zapisanog vizualno-prostornog sadržaja. 

  4. Epizodni ekran (engl. buffer) 

Središnji izvršitelj ima značajan utjecaj na kogniciju i zbog toga predstavlja najvažniju komponentu radnoga pamćenja. Obavlja čitav niz različitih operacija: usmjerava, dijeli i prebacuje pažnju, pregledava informacije koje trenutno pristižu u senzorni sustav s onima iz dugoročnog pamćenja, zadržava informacije ponavljanjem u kratkoročnom pamćenju, pretražuje dugoročno pamćenje kada je potrebna informacija pri rješavanju problema, nalazi novi način kombinira informacija itd. Prema najnovijoj reviziji Baddeleyeva modela središnji izvršitelj odnosi se najviše na sustav pažnje. 

Da bi središnji izvršitelj mogao dobro obaviti zadatke trebaju mu podsustavi: fonološka petlja za ponavljanje te vizuospacijalni i epizodni ekran u kojem se povezuju informacije iz tih pomoćnih sustava i dugoročnog pamćenja. Kao što je već rečeno, središnji izvršitelj usmjerava pažnju i koordinira obradu nadolazećih informacija, a fonološka petlja djeluje kao „pomoćni sustav“ na način da pohranjene govorne informacije može preusmjeravati bez velikih zahtjeva za centralnog izvršitelja. Fonološka petlja, kao unutarnji govor, može zadržati govornu informaciju između 1,5 i 2 sekunde. Ovaj se podsustav radnoga pamćenja naziva još i verbalno kratkotrajno pamćenje (engl verbal short - term memory, STM) baš zbog svoje temeljne uloge u kratkotrajnoj pohrani verbalnih informacija. 

Kapacitet fonološke petlje da zadrži slijed i strukturu glasova u kratkotrajnom dosegu pamćenja ima najznačajniji udio u stvaranju jezične sposobnosti koju zovemo fonološka svjesnost. Fonološka je svjesnost osjetljivost na bilo koji segment glasovnih struktura. Podrazumijeva sposobnost baratanja fonemima kao npr. smišljanje ili prepoznavanje riječi koje se rimuju, prebrojavanje slogova, odijeljivanje početka riječi od njezinoga kraja, prepoznavanje pojedinih fonema unutar riječi, prepoznavanje dijelova riječi kao što su prefiksi ili sufiksi. Tako npr. uspješnost u brzom otkrivanju riječi gledao, nakon što se u riječi pregledao izbriše prefiks pre, ili brzo prepoznavanje riječi stol, nakon što se izbriše nastavak njak, ovisi o fonološkoj svjesnosti i rasponu verbalnog kratkotrajnog pamćenja ili fonološkoj petlji radnoga pamćenja.

Fonološka je svjesnost temelj dobrog i efikasnog dekodiranja tj. pretvorbe slova u glasove izgovorene riječ, no i svi drugi dijelovi radnoga pamćenja uključeni su, kako u dekodiranje pojedinačne riječi, tako i u sposobnost razumijevanja rečenica nekoga teksta. 

U ranim fazama usvajanja vještine čitanja sposobnost razumijevanja teksta najviše ovisi o sposobnosti dekodiranja ili prepoznavanja pojedinačne riječi. Tijekom razvoja vještine čitanja odnos razumijevanja teksta i dekodiranja riječi ima tendenciju slabljenja, mada u svim fazama stjecanja te vještine dekodiranje riječi i razumijevanje teksta mogu biti jasno razdvojeni kao dva značajna entiteta uspješnosti čitanja Pretpostavlja se da i ostali podsustavi radnog pamćenja imaju specifičnu funkciju kako u procesiranju jezika tako i u procesu čitanja. Smatra se da je uloga je vizuospacijalnog ekrana u jezičnom procesiranju najmanje izražena. On je uključen u procesiranje vizuospacijalnog materijala, pa tako i oblika slova i riječi. Vizualno je kodiranje uključeno u dosjećanje svakog dijela teksta i vizuospacijalni ekran u mogućnosti je zadržavati nizove čestica, kao što su riječi. Prema Rončević-Zubković pretpostavlja se da je vizuospacijalni ekran uključen i u svakodnevne zadatke čitanja na način da održava nepromijenjenu reprezentaciju stranice kako bi ona ostala stabilna i olakšala zadatke poput pomicanja očiju s jednog retka na drugi. Također, moguće je da sposobnost zadržavanja i manipuliranja vizuospacijalnim informacijama igra određenu ulogu u jezičnom razumijevanju barem određene vrste materijala. Neka novija istraživanja pokazuju da ni vizualna ni spacijalna komponenta nemaju važnu ulogu u čitanju kod normalnih čitalaca, ali da je spacijalno procesiranje važan prediktor fluentnosti čitanja kod osoba s disleksijom. U Baddeleyevu novom modelu epizodni ekran ima zadatak komunikacije s dugoročnim pamćenjem, uz integraciju i kratkotrajnu pohranu informacija iz pomoćnih sustava. Integracija i održavanje informacija u epizodnom ekranu ovise o ograničenom kapacitetu središnjeg izvršitelja. Verbalno radno pamćenje kao i drugi podsustavi radnoga pamćenja do određene se mjere uvježbavanjem mogu poboljšati. 


Literatura: 

  • Baddeley, A.D. (2000) The episodic buffer: A new component of working memory. Trends in Cognitive Sciences, 4, 417-423.

  • Pickering, S.J. (2006) Working memory and Education, Elsevier, Academic Press 

  • Sternberg, R.J. (2004) Kognitivna psihologija Slap, Jastrebarsko. 

  • Rončević Zubković, B. (2010) Ustrojstvo radnog pamćenja i njegova uloga u jezičnom procesiranju, Psihologijske teme 19, 1, 1-29. 

  • Zarevski, P.(2002) Psihologija učenja i pamćenja, Slap, Jastrebarsko.