Razumijevanje i rječnik pri čitanju

Čitanje je složena aktivnost kojoj je krajnji cilj razumijevanje pročitanoga teksta. Poznato je da veliki udio u školskom uspjehu ima upravo sposobnost nekog učenika da razumije pojedinosti, ali i namjeru teksta da stvori model teksta u kojem će razumjeti pojedinosti i cjelokupnost.Barbara Rončević – Zubković u uvodu svoje doktorske disertacije o ulozi radnoga pamćenja i strategijskog procesiranja u razumijevanju pri čitanju navodi da je 1/3 varijance školskog uspjeha određeno uspješnošću u čitanju, kao i da je korelacija između mjera razumijevanja čitanja i školskog uspjeha .60. 

Razumijevanje teksta čini velik udio u čitalačkoj pismenosti koja se definira kao sposobnost razumijevanja, promišljanja i angažmana u pisanim tekstovima radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastitoga znanja i potencijala te aktivnoga sudjelovanja u društvu. 

U čitanju sudjeluju procesi prepoznavanja riječi koji se zasnivaju na dekodiranju i leksičkim procesima. Leksički su procesi uključeni u prepoznavanje slova i riječi ili u pretvaranje vizualne forme riječi u fonološku. Nakon leksičkih procesa riječima se daju značenja, ta se značenja kombiniraju stvarajući jedinice značenja, a te se jedinice značenja tijekom čitanja niza riječi u rečenici oblikuju u neku sintaktičku strukturu. Kombinacijama postavki teksta gradi se tekstualna baza. Tekstualna baza sadrži niz postavki teksta koje se odnose na ideje teksta i ona nikad nije doslovni slijed riječi i rečenica teksta. U tekstualnoj je bazi za dobro razumijevanje teksta potrebno stvoriti povezanu strukturu ideja da bi se došlo do biti i namjere teksta, ali i da bi se stvorio mentalni ili situacijski model teksta. Takav model čitač može stvoriti ako stvara zaključke koji se ne baziraju samo na postavkama u rečenicama teksta, već i na prethodnom znanju. Za dobro razumijevanje teksta čitač treba moći i uspostaviti i hijerarhiju unutar postavki i ideja nekog teksta.

Čitači s neautomatiziranim dekodiranjem, najveći dio svojih kognitivnih resursa tijekom čitanja, troše upravo na razinu dekodiranja pojedinačnih riječi, njihovo prepoznavanje i pokušaj uvrštavanja u kontekst. Stoga im za više razine razumijevanju teksta preostaje manje kognitivnih resursa. Čitanje postaje teško i nedovoljno ispunjujuće iskustvo te im kao takvo umanjuje ili snažno narušava motivaciju za daljnjim čitanjem. Takvo „napregnuto“čitanje stvara svojevrsni“začarani krug“ zbog kojeg loši čitači sve manje čitaju, a sa sve manjim „dodirom“ s različitim tipovima tekstova, njihov rječnik i vještina dekodiranja, kao i ovladavanje višim razinama razumijevanja u tekstu, ne napreduju. Ova se pojava zove Matejev efekt (engl. Matthew efekt) i prvi ju je tako nazvao Keith Stanovich, znanstvenik koji se bavi izučavanjem procesa čitanja. 

Za razumijevanje teksta od iznimne je važnosti bogatstvo rječnika. Njime se teže dekodiranje ublažava tako što se aktivira odgovarajuće značenje riječi i time nadomješta mentalni napor sporijeg dekodiranja. Loše poznavanje rječnika onemogućit će stvaranje koherentnoga modela teksta i otežati gradnju smislenih postavki teksta. 

Postoje znanstveno utemeljeni podatci da uz ove rane edukacijske i terapijske intervencije postoje šanse za prevladavanje teškoća razumijevanja: 

  • Trening za poboljšavanje vještine dekodiranja 

  • Tehnike za poboljšavanje fluentnosti čitanja

  • Učenje strategija nadgledanja vlastitoga razumijevanja, novi oblici riječi, proširivanje rječnika 

  • Učenje viših razina razumijevanja teksta (zaključivanje i integracija ideja teksta, dobra gramatička obrada teksta- razumijevanje anafora, upotreba konteksta).

U istraživanju Rončević-Zubković iz 2008 o ulozi radnog pamćenja i strategijskog procesiranja u razumijevanju pri čitanju kod djece od 186 učenika sedmih razreda triju osnovnih škola u Rijeci, utvrđeno je da njih 15 % ima problema s čitanjem. U ovom je istraživanju najjači efekt na razumijevanje imao rječnik. Za puno ovladavanje modelom teksta potrebno je poznavanje 90 do 95% riječi u tekstu. Prosječan rječnik srednjoškolskog učenika je 20.000 riječi. Naprednija djeca imaju između 60.000 do 100.000 riječi. Ritam učenja učenika nižih razreda osnovne škole je 2,3 riječi dnevno ili preko 1000 riječi godišnje. Učenik koji ima disleksiju i ne čita različite tekstove u kojima susreće riječi u različitim kontekstualnim značenjima ima malo šanse ta napredak u razumijevanju teksta, a onda i u pouzdanom pamćenju podataka i stjecanju znanja. 


Literatura:

  • Cain, K.(2006) Children's Reading Comprehension: The role of Working Memory in Normal and Impaired development. U S.Pickering(ur), Working memory and education, Elsevier Academic Press 

  • Rončević – Zubković, B. (2008) Uloga radnog pamćenja i strategijskog procesiranja u razumijevanju čitanja kod djece, doktorska disertacija, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

  • Stanovich, K.E. (1987) Matthew effects in reading. 5. Conferencia Europea de lectura, Salamanca