Specifične teškoće učenja

Specifičnim teškoćama u učenju najčešće se smatraju disleksija, posebne jezične teškoće i diskalkulija. 

Ovi poremećaji podrazumijevaju odstupanja u čitanju, pisanju, računanju. Pojam specifičnih teškoća u učenju koristi se u opisu problema koje djeca imaju pri učenju, a u upotrebi je od 1963 godine. 

O specifičnim teškoćama u učenju važno je istaknuti da

  • se radi o teškoći ili poremećaju u jednom ili više procesa u kognitivnom sustavu koji se odnosi na psihološke procese uključene u razumijevanje i korištenje jezika u njegovoj pisanoj ili govorenoj formi; 

  • da su manifestacije teškoća vidljive u jednom ili više područja: pažnji, shvaćanju, obradi, pamćenju, komunikaciji, čitanju, pisanju, računanju, koordinaciji, socijalnoj kompetenciji, emocionalnome sazrijevanju; 

Definicija specifičnih teškoća u učenju tradicionalno se poput definicije posebnih jezičnih teškoća (PJT) ili disleksije nalazi u „paradigmi nepodudarnosti“ koja se očituje u razlikama između rezultata testova inteligencije i testova jezičnih sposobnosti. Toj nepodudarnosti kao osnovi definiranja dodaju se i nepodudarnost u čitalačkoj i kronološkoj dobi kao i ona u stupnju razvoja vještine čitanja i poduke kojoj je dijete bilo izloženo. 


Literatura

  • Bishop, D,Snowling, M.J. (2004) Developmental Dyslexia and Specific language Impairment: Same or Different? Psychological bulletin, Vol.130 (6) 858-886. 

  • Galić-Jušić I. (2004) Djeca s teškoćama u učenju, Ostvarenje , Zagreb 

  • Galić Jušić, I., Palmović, M. (2010) Anticipirajući pokreti oka i posebne jezične teškoće. // Suvremena lingvistika. 36; 195-208. 

  • Ramus, F.,Rosen, S. Dakin, S.,C.,Day, B.L., Castelolte, J.M., White S.,Firth, U. (2003) Theories ofdevelopmental dyslexia: oinsights from a multiple case study of dyslexic adults. Brain, Vol.126(4). 

  • Reid, G. (2003) Dyslexia, A Practitioner’s Handbook (3 izdanje). Chichester: Wiley.